Društvo

NEDOSTATAK ZDRAVOG SADNOG MATERIJALA – RAK-RANA SRPSKOG MALINARSTVA

Prošla sezona je bila dobra za malinare Srbije, jer su u njoj dobili dobru otkupnu cenu za malinu. Na svetskom tržištu i dalje vlada velika potražnja za ovim voćem, pa se proizvodjačima ponovo „osmehuje“ dobra zarada, ali je sve još uvek pod velikim znakom pitanja, jer prinosi zavise od stanja u malinjacima i rodnog potencijala maline. Kada je reč o stanju malinjaka, kako ističe dr Aleksandar Leposavić, jedan od vodećih stručnjaka u ovoj oblasti, situacija nije obećavajuća, što je posledica, pre svega, dugogodišnjeg nezadovoljstva proizvođača zbog niskih otkupnih cena, kao i sveukupne situacije u malinarstvu. Otuda se ni u ovoj godini ne može očekivati stabilizacija prinosa u glavnim malinarskim područjima Srbije, iako su proizvodjači zainteresovani da povećaju ulaganja u svoje zasade.


STANJE MALINJAKA ŠAROLIKO

Cena maline na svetskom tržištu je izuzetno stimulativna. Čileanska i poljska malina definitivno nema neki značajniji potencijal za ovu godinu, a stanje srpskih malinjaka je šaroliko, i vegetacija je prilično zakasnila. Ipak, sve zavisi od vremenskih uslova u nastavku sezone, ali za sada se može reći da trenutno stanje malinjaka ne obećava neke visoke prinose. Imamo i povećano prisustvo pojedinih bolesti i štetočina u zasadima maline sa kojima se naši proizvođači ne bore baš uspešno. Sve u svemu, još uvek je situacija neizvesna i isuviše je rano govoriti o visini prinosa, ali je jedno sigurno – ukoliko postignemo odgovarajući kvalitet maline, kakav se od nas očekuje, njena cena ne bi trebalo da se dovodi u pitanje. Ipak, ni najbolja cena maline ne može da nadoknadi to smanjenje prinosa koje je prisutno u našem malinarstvu duži niz godina – navodi dr Leposavić.

Malinjak u Jezdini

Uz izuzetno loš sadni materijal i nepoznavanje tehnologije, srpsko malinarstvo godinama unazad polako, ali sigurno stagnira. Zbog nepoštovanja predvidjenih agrotehničkih mera, lošeg sadnog materijala i velikog prisustva bolesti i štetočina u zasadima maline, slabi su izgledi da se stanje u domaćem malinarstvu brzo popravi, smatra Leposavić, a tako će i ostati sve dok glavnu reč u ovoj proizvodnji vode trgovci, a ne stručnjaci.

Očekuje se da će malina u ovoj sezoni imati dobru otkupnu cenu. To je izazvalo povećano interesovanje proizvodjača za zasnivanje novih zasada. Poznato je da Srbija već dugo kuburi sa nedovoljnim količinama kvalitetnog sadnog materijala, tako da se više od 90 odsto novih malinjaka zasniva sadnicama iz rodnih zasada koje su uglavnom zaražene različitim virusima i bolestima korenovog sistema. U uslovima deficita kvalitetnih sadnica, dogadja se da čak i registrovani uvoznici obezbedjuju dodatne količine sadnica iz nekontrolisanih malinjaka, tako da se kupci vrlo brzo suočavaju sa sušenjem zasada, smanjenim prinosom i plodovima lošijeg kvaliteta – kaže Leposavić, posebno naglašavajući da prometu lošeg sadnog materijala na put mogu stati isključivo rigoroznije inspekcijske kontrole, što bi se pozitivno odrazilo na domaće malinarstvo.

Sadnice maline u Srbiju dolaze uglavnom iz uvoza. Bilo je problema i ranije sa zdravstvenim statusom sadnog materijala, ali sada kod zdravog sadnog materijala imamo problem sortne identičnosti, jer sadnice vilameta i mikera nemaju one tipične karakteristike na koje su proizvodjači navikli.

Čačanski Institut za voćarstvo je proizveo odredjenu količinu zdravog sadnog materijala, koja će tek na jesen biti u prodaji.

Kako navodi dr Leposavić, mrazevi nisu pričinili štete malinjacima. Veći problem predstavlja samo stanje malinjaka, odnosno, propusti koji se godinama provlače u srpskom malinarstvu, a reč je o izostanku pravilne agrotehnike, posebno u periodu nakon završetka berbe. Posledica toga je prisustvo bolesti i štetočina u malinjacima, što će značajno uticati na redukciju prinosa maline u ovoj godini. Takodje, u dobrom delu malinjaka u čitavoj Srbiji, a ne samo u Arilju, Ivanjici i Dragačevu, slabo kreću pupoljci. Malinari to pripisuju izmrzavanju, ali to nije tako:

Proizvodnja maline godinama beleži pad u pogledu prinosa, ali i kvaliteta. Podizani su novi zasadi, povećavane površine, u velikoj meri je izmenjena i sortna struktura, što ne odgovara zahtevima naših kupaca. Zbog nedostatka kvalitetnog sadnog materijala vilameta i mikera, po kojima smo prepoznatljivi, a koji su veoma traženi na svetskom tržištu, pojedinci su našli svoj interes i uneli neke nove sorte – robusnije i otpornije na bolesti, ali sa daleko lošijim kvalitetom ploda. Pojedini kupci uopšte ne kupuju takvu malinu.

Izmena sortne strukture trebalo bi da bude posao i zadatak istraživačkih kuća, ali je na tom polju u Srbiji struka odavno potisnuta. Trgovci su zauzeli monopolsku poziciju, ne samo kada je reč o sadnom materijalu, već i u oblasti hemijske zaštite malinjaka, čime su preuzeli primat u kreiranju tehnologije proizvodnje, što je dodatno pogorašlo situaciju u srpskom malinarstvu, naglašava Leposavić:

-U Srbiji ne postoji tačna evidencija na kojim površinama se proizvodi malina. Republički zavod za statistiku i Ministarstvo poljoprivrede prikazuju podatak da se malina gaji na površini od oko 24.000 hektara, što apsolutno ne odgovara stvarnom stanju. Malina u našoj zemlji zauzima upola manje površine, tako da nije tačan ni podatak o ukupnoj godišnjoj proizvodnji od 108 hiljada tona. Realno stanje je sasvim drugačije i reč je o nekih 53 do 54 hiljade tona maline.

STRUČNE SLUŽBE NA TERENU – PUT UNAPREDJENJA PROIZVODNJE

Srpski malinari se godinama unazad sami nose sa brojnim problemima u proizvodnji i plasmanu ovog izuzetno cenjenog izvoznog voća, a na njihovom nedovoljnom znanju i nesnalaženju profitiraju trgovci. Da bi proizvodnja malina bila unapređena potrebno je znatno veće prisustvo stručnih službi na terenu, ističe dr Leposavić. Kao dobar primer konsolidacije svih raspoloživih snaga koje mogu doneti boljitak u ovoj proizvodnji navodi primer Republike Srpske.

Ministarstvo poljoprivrede Republike Srpske, zajedno sa najznačajnijim otkupljivačima maline, pokrenulo je akciju obuke savetodavaca i njihovog uključivanja u rešavanje problema u proizvodnji maline. Novac za savetodavce obezbedili su resorno ministarstvo, lokalne samouprave i hladnjačari. Očekuje se da će od angažovanja stručnih kadrova svi učesnici u lancu proizvodnje i plasmana maline imati višestruku dobit.

Rešenje za dugogodšnje probleme leži u efikasnim stručnim službama i licenciranim poljoprivrednim stručnjacima koje će svaki malinjak posećivati minimalno četiri-pet puta godišnje tokom trajanja vegetacije, kako bi se dugogodišnji problemi u proizvodnji „crvenog zlata“ konačno i razrešili, zaključuje Leposavić.
V. Stepanović

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.