– Ja sam „urednik“, čitam „Čačanski glas“ od kad se pojavio. Poštene su to novine, nema nemorala, nisu ni skupe. Slobodno možete da podignete cenu, čitao bih ga i da je 50 dinara. Stalno kupujem i druge novine, ali ne prođe ni dan da ne pišu o nekom ubistvu. Čitam pre neki dan sin ubio majku… Ne znam zašto je tako? Ima nešto što nije dobro! Ne može nijedan dan da prođe bez ubistva! Nije tako bilo u Titovo vreme – primećuje i Živko Spasojević iz Mojsinja, jedan od najstarijih čitalaca „Glasa“, možda najstariji. Te 1932. imao je dvanaest godina. Bio je najbolji đak u razredu. Hteo je učitelj i da ga usvoji, ali Živkov otac nije dozvolio. Već je izgubio dva sina, zato je trećem dao ime koje slavi život. Tako Živko dočeka 99. godinu…

Ima tri ćerke, unuke, praunuke, čukununuke. I o tome smo baš nedavno pisali u „Čačanskom glasu“. Tada je povod za priču o deda Živku bila proslava njegovog 99. rođendana. Slavlje su mu priredili penzioneri i komšije iz Mojsinja. Kažu, zaslužio je! Bio je predsednik Mojsinja više od 30 godina, u vreme njegovog mandata bili su drugo selo u Srbiji po razvijenosti, kod njih je snimana i emisija „Znanje imanje“. Samo ukratko podsećanje, Živko Spasojević je bio i član Izvršnog veća Čačka, odbornik, porotnik, predsednik zemljoradnika Čačka, Dragačeva i Gornjeg Milanovca…

– Davno, ima otad više od 50 godina, bio sam u Upravnom odboru „Čačanskog glasa“. Mnogo sam lepo sarađivao sa Milom Mojsilovićem, Radovanom M. Marinkovićem, Nadom Hadžimurtezić… – seća se deda Živko. I ostale je zapamtio i zavoleo, ali pominje posebno Radovana M. Marinkovića.
– Bio je baš bistar novinar!
Ne propušta priliku da prokomentariše da u svakodnevnoj štampi, ali i životu, sve više priča o ženama koje „beže od muževa“.
– Nisam pozvan, ali ne mogu da ne primetim da je tako! Imao sam ženu, vrsnu domaćicu, majku, suprugu. Donela je u miraz tri hektara zemlje, radila po ceo dan, ručno muzla tri krave. Bio sam neka vlast, imao mnoga zaduženja, često odsutan od kuće, ali moja Olga nikada nije pokušala da pobegne od mene. Umrla je 2010. u 88. godini… Do pre desetak godina, dok sam češće odlazio u varošicu, sednem u kafanu i uvek mi priđu mladi ljudi. Voleli su da razgovaraju sa mnom. Pričam tako jednom sa komšijom Bobanom Vukosavljevićem, umro je i on pre nekoliko godina, zašto danas, malo, malo, pa žene beže od muževa, a mene Olga tol’ko istrpela?!Ni manje, ni više, nego 70 godina! I kaže meni Boban: „Nisi se koc’ko, nisi se opij’o, nisi krao“! Jeste tako bilo, nisam pio, pušio, ništa tuđe poželeo…
Z. J.