Kultura

MODERNO UTEMELJENO U TRADICIJI STARIH ZANATA

Veoma posećen prvi mini sajam starih zanata kojima se bave kreativni ljudi iz naše sredine nazvan “Zanat zlata vredan”, održan ovog vikenda u Galeriji Narodnog muzeja, privukao je veliku pažnju posetilaca.  Organizovali su ga 23. i 24. decembra od 12 do 20 časova Udruženje “Naše drvo” na čelu sa Tanjom Azanjac, Snežana Jevtić i Etnološko odeljenje Narodnog muzeja. Sajam je okupio 12 izlagača, čačanskih kreativaca i neminovno nametnuo pitanje – zašto su ovi originalni proizvodi zlatnih ruku naših sugrađana vidljivi jednom godišnje, i zašto grad nema jedinstven objekat za suvenire u kome će objediniti sve one koji imaju domaći proizvod i ponuditi ga svojim gostima ili turistima? Tanja Azanjac, predsednik Udruženja “Naše drvo”, formiranog pre dve godine, upravo radi promovisanja kulturnih i umetničkih predmeta koje stvaraju  naši ljudi, a nemaju prilike da to prikažu javnosti kaže, da je bila ideja da se na jednm mestu okupe svi ljudi, koji se bave izradom različitih umetničkih, upotrebnih i zanatskih predmeta.

-Raduje činjenca da su se u toku same izložbe pojavljivali i novi kandidati, koji su želeli da budu učesnici ovakvog sajma. Nadamo se da će ova manifestacija postati tradicionalna i da će uspeti da okupi što veći broj ljudi. Većina njih, sem udruženja, nema registrovanu delatnost, to im je, uglavnom hobi, koji realizuju kao narodnu radinost – istakla je Tanja Azanjac.

Ivana Ćirjaković, etnolog Narodnog muzeja kaže da ova ustanova podržava delatnosti koje, na neki način, produžavaju i nadograđuju našu staru tradiciju, one delatnosti, koje od starog prave novo, a sam sajam može biti povod da u Muzej dođu i neki ljudi, koji u njemu nikada nisu bili, što je takođe važno.

-Sredstva za realizaciju ovog mini sajma su dobijena po konkursu od Grada Čačka. Izlagači se bave različitim zanimanjima, koja su im dopuna postojećim profesijama ili hobi, ali svaki u osnovi ima neki od starih zanata. To su, zapravo, moderne stvari, koje imaju osnovu u tradiciji. Smatramo da bi trebalo nastaviti sa ovakvim mini sajmovima, naročito pred praznike, jer ima još ljudi koji stvaraju orignalne rukotvorine – istakla je Ćirjaković.

IKONE OD ZRNEVLjA, DEKUPAŽ, NAKIT OD POLIMERNE GLINE, IGRAČKE OD DRVETA, LULE…

Svoje rukotvorine izlagali su: Zvezdana Zoćević, devojka koja se od 2005. godine bavi izradom originalnih ikona od semenki, zrnevlja, bilja i drugih prirodnih materijala. Prvi rad je nastao u saradnji sa sestrama Tijanom i Vasilijom, pošto je rođena sa smetnjama u razvoju, a nakon toga ih izrađuje samostalno i dobija i specijalnu nagradu.

To je za nju bio ogroman uspeh i motivacija, pošto je svaki njen pokret prožet bolom, za koji joj je potrebno mnogo energije, snage i koncentracije, kaže majka Zorica, kroz ovu vrstu delatnosti ona je dobila smisao svog života, i ujedno apeluje na društvo da učini još više za ljude sa posebnim potrebama.

Tamara Janković, mlada bibliotekarka, izložila je nakit koji izrađuje sa svojom majkom. Želele su da se bave nečim što će ih u slobodno vreme opustiti, da bude lepo i zanimljivo za rad. Nakit koji stvaraju je izuzetnog retro izgleda, izrađuju ga originalnom tehnikom od polimerne gline, a svaki komad je unikatan. Uz podršku Marije Gufo Wear, koja se bavi izradom predmeta od oslikanog tekstila i Tamara Janković na fejsbuk stranici prezentuje svoje originalne proizvode, koji su prepoznatljivi pod nazivom “Aya nakit”. Aleksandra “Sašalinarnica dekupaž” postoji tri godine, bavi se ukrašavanjem predmeta od drveta i keramike dekupaž tehnikom.

Reč je o oživljavanju starih stvari, a svi bi voleli da budu dostupni ljudima koji vole autentične predmete, i da se nađu pod jednim krovom, poput beogradskog “Bazara”. Katarina Alempijević kaže da je ceo život želela da pravi igračke, zato se bavi izradom i ukrašavanjem vrlo bajkovitih predmeta od odbačenog drveta, kamena, lišća, stakla i drugih prirodnih materijala. To su stvari koje je želela oduvek da ima, i pravi ih više za sebe i svoje prijatelje, radi uživanja, kao “antistres varijantu”,, kaže. Volela bi da može da svoju delatnost registruje kao zanat u domaćoj radinosti, da radi koliko može, ali da u svakom slučaju bude dizajner igračaka.

Darko Milanović “Gilo pipes”, bavi se izradom lula na specifičan način, a njegove lule su poznate u svetu. Bio je pušač lule i sam je počeo da ih uređuje, restaurira, znajući da su najcenjenije one ručne izrade, da bi sada bio poznat kao graditelj lula u svetu.

-Drvo mahom brijar, nabavljam iz Italije, mortu – močvarni hrast nabavljam ovde, maslinu iz Crne Gore, materijal za plastične delove – usnike, nabavljam iz Nemačke. Ove godine sam prodao samo tri lule u Srbiji, sve uglavnom plasiram u svetu, poslednje sam poslao u Kinu i Ameriku. Oblici su, uglavnom, moje ideje koje se uklapaju u neke standarde, rađene su potpuno ručno. Za dobru lulu je bitno da je urađena od kvalitetnog materijala, da se duvan u njoj ne gasi. Za usnik se koriste uglavnom akril ili ebonit – kaže Milanović i na pitanje ima li žena među kupcima potvrđuje da je skoro dobio poruxbinu od jedne gospođe. Planira da registruje znatasku radnju, koja će se fokusirati na internet prodaju.

 

 

MAKRAME, ŠEBIŠIK, SLIKE, UPLETENI PAPIR…

Jovana Lazarević se bavi makrameom, izradom nakita pletenjem makrame tehnikom. Rosanda Ferluga je domaćica, i naročito u zimskom periodu, kad joj je, kaže, dosadno, stvara neobične ukrasne predmete od papira koji obrađuje voskom i na druge načine. Najviše predmeta prodaje za 8. mart. Marija Lukić, vlasnica Studija “Šebišik dizajn” (Shabby chic design), profesor mašinske grupe predmeta u Umetničkoj školi Mašinsko- saobraćajne škole,  izložila je komade restauriranog nameštaja rađenog različitim tehnikama, od šebišika do krakla, voskiranja, i drugih postupaka, a ima ih dve hiljade, kaže naša sagovornica. Ljudi su u našoj zemlji zainteresovani za ovakvu vrstu restauracije, to je trend i u svetu. Nameštaj boji engleskim, vrlo kvalitetnim bojama, koje ne zahtevaju posebnu pripremu i podlogu pre nanošenja. Samo još jedna porodica u Beogradu bavi se ovom delatnošću, konkurencije nema, jer je svaki komad unikatan. Cilj njenog studija je dobijanje sertifikata umetničkog zanata, od Ministarstva privrede.

Magdalena Vlastelica izložila je nakit koji sama izrađuje i oslikava, kao i svoje slike. Pod firmom “Nenad, suvenir nama”, izloženi su suveniri sa prepoznatljivim čačanskim motivima. Jasminka Bojanović, predsednica Udruženja “Putokaz”, koje postoji od 2013. godine i ima19 stalnih članova, kaže da se bave svim vrstama ručnog rada, starim tehnikama pletenja, heklanja i veza, tkanjem, slikanjem na staklu, dekupažom.

 

 

Trude se da sve bude od prirodnih materijala, povezujući tradicionalno i moderno. U okviru ovog Udruženja izložen je i nakit koji kreira umetnički par Ćirjanić, Čačani koji žive u Beogradu, a postaje brend, jer je plod umetničke kreacije, o čemu ćemo pisati u narednom broju “Glasa”.

Zorica Lešović Stanojević

 

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.