Društvo Za mlade ima nade i ovde

TREĆA KNJIGA JELENE ĆUSLOVIĆ: DNEVNIČKE BELEŠKE IZ VIZURE DETETA

“EKSPERIMENT 55” MAJKE I ĆERKE

Aktuelna pandemija korona virusa do sada nam je donela mnoge promene u svim segmentima života. I dok treći talas epidemije, takođe, ograničavajuće utiče na naše živote i sve više steže obruč, ne zaboravljamo vreme vanrednog stanja, izolacije, karantina, ograničenog kretanja i druženja. Kao i sada, strah i neizvesnost od nepoznatog virusa, prevazilazili smo na različite načine. Mnogi od nas spas su potražili u prirodi, na selu, u starim kućama ili vikendicama. Suočeni sa viškom slobodnog vremena analizirali smo sve što nam se dešava, a možda najviše svoja osećanja i tražili oazu potpunog mira i čuvstva. Uglavnom, u prirodi… Eksperimentisali smo… Krenuli nekom novom stazom… “Kada se čoveku promene prioriteti, na tren izgleda kao da je izgubio ravnotežu, treba mu vremena da je ponovo uspostavi”, reči su prevodioca i pisca Jelene Ćuslović, čija će se nova knjiga “Eksperiment 55” tokom ovog meseca naći na policama čačanskih knjižara. Knjigu čine dnevničke beleške, nastale od 19. marta do 11. maja 2020. godine.

Autor teksta je čačanska spisateljica Jelena Ćuslović, a 25 ilustracija (crteža) za knjigu “Eksperiment 55” uradila je njena desetogodišnja kćerka Ljubica. Knjiga je, kaže, pokušaj da se iz vizure deteta sagleda čitava situacija, uz komične elemente svakodnevnog života koji prate svaku višečlanu porodicu. Imena su zadržana, nisu promenjena, a svako dešavanje, svaki razgovor se zaista desio.  

– Razlog našeg privremenog preseljenja u kuću na selu u Prislonici je proglašenje vanrednog stanja u zemlji, zbog pandemije korona virusa. Nastala je spontano, bez nekog naročitog plana i prva napisana dnevnička beleška je upravo ona kojom knjiga i počinje, 19. mart. Nakon toga, nisu pisane hronološkim redosledom, iako sam svaki dan u crticama zapisivala šta nam se dešava. Zapravo, ovo je dnevnik naše porodice za tih 55 dana – kaže autorka knjige.

Najveći kompliment, divne reči čija lepota nikada neće biti nadmašena, Jelena je dobila upravo od njene Ljubice:   

– Kada sam joj pročitala veći deo rukopisa, rekla je: ”Je l’ vidiš sad kako se osećam?”, doživljavajući dnevnik kao svoj, kao nešto što je, u stvari, ona napisala. Da li je knjiga za decu? Jeste. Da li je za odrasle? Jeste.

Definitivno, knjiga je za sve one koji vole Jelenin stil pisanja – iskren. Pa, tako, u razgovoru za “Čačanski glas”, otkriva u kakvoj je panici bila dok je njena porodica pakovala kofere. Pored straha, i dilema šta poneti: “Kutlače i varjače, s obzirom na to da odlazite u staru, oronulu, seosku kuću, ili drage uspomene, fotografije, knjige?” Iako tada nije znala kada i kako će se zvaršiti najveći porodični eksperiment – privremeni život u Prislonici, na proplanku sa prelepim pogledom, gde su njena deca mogla da dožive sve čari prirode i seoskog načina života, desilo se ono što je trebalo. Treća knjiga.

Pored knjige, u svoja najvažnija ostvarenja u godini pandemije izdvaja tekst za pesmu “Trag” u izvođenju sastava EJO, koja se plasirala u finale “Beovizije”, našeg najznačajnijeg muzičkog tamičenja i prevod strip-adaptacije knjige “Dnevnik Ane Frank”, koju je objavila čačanska “Pčelica”. Planira da objavi slikovnicu za odrasle “Najda, vila izgubljenih želja” i zbirku pesama. Iako se možda najmanje zna o njenim pesmama, pojedine su objavljivane i nagrađivane. O poeziji ne govori, jer, kako kaže, ni sama ne zna kako nastaje. Desi se, uglavnom noću. Zanimljivo je da pesme uporno piše u muškom rodu:

– I mene moja poezija zbunjuje, čak sam i prvu verziju pesme “Trag” napisala u muškom rodu. Naravno, kada su me podsetili da pevaju devojke, prepravila sam tekst.

Iskrena, prirodna i nasmejana Jelena Ćuslović “priznaje” da i njena ćerka Ljubica misli da ima “čudnu mamu”. Naša sagovornica, svakako, neobična spisateljica, radila je kao profesor engleskog jezika, potom, kao zvanični prevodilac za Međunarodni filmski kamp „Interakcija”, a od 2016. godine se bavi prevodima književnih tekstova, od kojih su najznačajniji prevodi knjige „Besani” Gorana Stojičića i putopisa „Priče iz Libana”, Nikole Popovića, koju je prevodilo nekoliko prevodilaca.

– Radeći na prevodima drugih pisaca, naročito na zbirci priča Gorana Stojičića, dobila sam inspiraciju da počnem da pišem. U oktobru 2017. godine objavila sam zbirku priča “Snovi za budne”, u izdanju Izdavačke kuće “Ammonite”, koja je do sada imala tri izdanja – podseća Jelena.

Na jesen 2017. godine počinje da piše i za Udruženje “Direktna reč”. U multimedijalnoj zbirci priča “Noć”, koja je u junu 2018. objavljena u saradnji Izdavačke kuće “Ammonite” i najpoznatijeg regionalnog bloga iz književnosti “Čitaj knjigu”, nalazi se i „Nevidljivost”, priča koja je nastala kao zajednički rad Gorana Stojičića i Jelene Ćuslović. U oktobru 2018, tri njene pesme su objavljene u Zborniku “Laza Kostić” (koji priređuje Kulturno društvo “Zlatna reč” –  “Srpska kruna”, Austrija), a u listu za književnost, kulturu i društvena pitanja “Bosanska vila” istog meseca objavljene su dve Jelenine priče “Broj koji je nedostajao” i “743”. Na poziv Centra za kulturu “Veljko Dugošević” iz Kučeva, učestvovala je u nastajanju trećeg dela zbirke priča o Zviždu i Homolju – “Čuvari zlatnog runa” sa svojom pričom “Sena”, koja je objavljena krajem 2019. godine. U decembru 2018, za “Ammonite” objavljuje “Oči”, drugu knjigu (prvi roman), koji je na čitaoce ostavio veliki utisak upravo zbog teme, ljubavne priče koja dotiče najdublje delove duše. Jedan od najlepših komplimenta, kaže, dobila je od slepih i slabovidih ljudi koji nisu mogli da veruju da je roman napisala osoba koja vidi.

A kakve će kritike dobiti nova knjiga to ćemo saznati ovih dana, kada se pojavi u knjižarama. Za sada, pojedine dnevničke beleške, koje su objavljivane na Fejsbuk profilu Jelene Ćuslović, dobile su pozitivne komentare, što je i bio jedan od povoda za nastanak knjige “Eksperiment 55”.

N. R.

LJUBICA ĆUSLOVIĆ: “IMA I DRUGIH DEVOJČICA!”  

– Bila sam malo iznenađena kada mi je mama rekla kakvu ideju ima, nisam mogla da zamislim da piše kao devojčica. Dopalo mi se da joj pomognem sa crtežima. Uglavnom bi mi prepričala tekst, a onda bih ja crtala šta želim. Ne smeta mi što će naša prava imena da budu u knjizi – svako će znati da je o nama reč i postaćemo poznati. Ići ću sa mamom na promocije i potpisivati knjige, jer piše da sam ja ilustrator. Možda će neke devojčice da budu ljubomorne na mene, ali to me ne zanima – ima i drugih devojčica!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.