Društvo Geografski zavičajnik

MOJSINJE NA STOPALIMA VUJNA, BUKOVIKA I OSTRICE

GEOGRAFSKI ZAVIČAJNIK (32)

MOJSINJE NA STOPALIMA VUJNA, BUKOVIKA I OSTRICE

Selo Mojsinje smešteno je u zapadno-moravskoj dolini, a ipak podignuto na uzvišenje, na valovito-brežuljkasti predeo, koji predstavlja, na jug okrenuta, stopala Vujna, Bukovika i Ostrice. Pripada području čačanske teritorije, a u prošlosti se vezivalo za rudnički okrug.

Nalazi se na šestom kilometru od raskrsnice u Preljini, od romantičnog motela „Livade“, ka Kraljevu ibarskom magistralom.

Kad pređete mostić koji spaja obale „Besnog potoka“, odnosno rečice Banje, eto vas u mojsinjskoj varošici koja će vas dočekati sa par prodavnica, kafića, pečenjara i domom kulture.

Bacite pogled ulevo, kako biste videli kako vam sa najvišeg mojsinjskog uzvišenja, svojim raskošnim razgranatim krošnjama, pozdrave šalju dva visoka bora, a širokim, blistavim osmehom duhovni mir prosipa po vama Crkva Bogorodičinog uspenija. Od crkve se ka severu i istoku granaju glavni seoski putevi koji vode ka Trepči, Ostri i Donjoj Gorevnici. Od njih se račvaju putevi, putići, puteljci i stazice ka raštrkanim mojsinjskim domaćinstvima. U daljini se plave Vujan, Ostrica i Bukovik.

Ostrica iz Mojsinja

A sada sedite na kamenu klupicu ispred crkve i pustite oko da posmatra kako Sunce, posle celodnevne šetnje po nebeskoj putanji, traži oslonac na Ovčaru i Kablaru,  i kako se pale prve svetiljke u Čačku, gradu koji stoji na stopalima ove dve planine. Dole, sa druge strane, oko dva kilometra od magistrale, kroz bogatu plodnu ravnicu vijuga Zapadna Morava i razdvaja mojsinjsko od zablaćkog polja. Granicu vidika zatvara pesmom opevana: „duga li je Jelica planina“.

Pogled iz Mojsinja ka Ovčaru i Jelici, foto Radovan Obradović

Baš takav položaj ovog „pograničnog“ šumadijskog sela privlačio je ljude, a i danas privlači kao magnetom. Otuda je jasno što naseljavanje Mojsinja neprekidno traje od 17. veka do današnjih dana.

Da je Mojsinje bilo naseljeno hiljadama godina pre ovih naših vremena, svedoče humke koje su pronađene u Mojsinjskom polju u potesu Lugovi-Bent.

Zašto baš ime ovog naselja – Mojsinje, niko, zapravo, i ne zna, jer nema pouzdanih i pisanih dokumenata. Postoje samo legende koje govore o tome. Koliko je u njima istine ostaje tajna.

 

Tekst i foto: Mirjana Ranković Matović, profesor srpskog jezika u penziji

Miodrag Mitrović pored Morave, šezdesete godine 20. veka
Kuća Timotija Jevtovića u Mojsinju
Iz foto dokumentacije M.R. Matović

 

 

 

 

One thought on “MOJSINJE NA STOPALIMA VUJNA, BUKOVIKA I OSTRICE

Ostavite odgovor