Za mlade ima nade i ovde

U AMERICI JE VRLO TEŠKO DOBITI POSAO U MEDIJIMA…

INTERVJU: EKSKLUZIVNO, ALEKSANDAR ŽIGIĆ, DOPISNIK NACIONALNOG SERVISA IZ ČIKAGA

Intervju sa kolegom Aleksandrom Žigićem, stigao je nakon zaključenja prošlog, uslovno rečeno, svečanog broja lista, kojim je “Čačanski glas” obeležio 88. rođendan i trebalo je da bude ekskluzivan tim povodom. Međutim, vremenska razlika nas je prevarila, ali kolegijalnost profesionalca nije… Pošto je svet već odavno zahvaljujući komunikacijama postao globalno selo, želeli smo da iz prve ruke saznamo kako žive i, u uslovima pandemije korona virusa rade naše kolege u Sjedinjenim Američkim Državama, zemlji, u kojoj je novinarska profesija i nastala u okrilju velikog Građanskog rata između severa i juga.

Aleksandar Žigić se medijima bavi od svoje 15. godine. Počeo je u drugom razredu srednje škole na Indexu 202, studentskom radio programu Radio Beograda, gde je ubrzo postao i jedan od redovnih urednika i voditelja. Sa 17 godina je vodio TV emisiju “Hit meseca”, koja se gledala u celoj bivšoj Jugoslaviji. Tokom srednje škole i fakulteta sarađivao je i na raznim drugim programima Radio Beograda kao novinar-voditelj, autor reklama i na TV emisijama. Vodio je serije na školskom programu Televizije Beograd, pripremao reportaže za Nedeljno popodne i još mnogo toga. Magistrirao je “Televiziju i Radio” na “Syracuse” Univerzitetu u Saveznoj Državi Njujork, koji se smatra jednim od najboljih u Americi za medije. Skoro 12 godina je dopisnik RTS-a iz SAD, a neke Žigićeve emisije mogu se videti i na jednoj od lokalnih televizija…

Kakva je pozicija novinara u Americi danas?

– Dosta zavisi od toga da li novinari rade u manjim lokalnim medijima ili nacionalnim, da li su u štampi ili u elektronskim medijima. Takođe, ljudi danas provode puno vremena na društvenim merežama, ali ja verujem da bi bilo dobro da ljudi i dalje prate tradicionalne medije, gde profesionalci predstave u kratkim crtama sve važne informacije. Mnogi novinari koji rade u TV stanicama,su recimo, stalno u stresu da ce izgubiti posao. I na lokalnim stanicama je veoma teško dobiti dobru smenu. Ako ste na jutarnjem programu u Čikagu, morate biti budni celu noć, od ponoći do osam-devet ujutro i to je dosta teško.

EMISIJA ZA NAŠ KRAJ: “SRPSKA RAZGLEDNICA IZ AMERIKE”

Vi ste dugogodišnji dopisnik našeg nacionalnog servisa, međutim, neumorni ste. Pored svih velikih medijskih kompanija u kojima ste radili, stižete i do nas posredstvom svojih emisija. Kako izgleda Vaš profesionalni put u Americi?

-Uz beogradske godine, koje su deo moje biografije, u Sjedinjenim Državama sam radio kao novinar i na C-SPAN televiziji u Vašingtonu, Glasu Amerike, CNN-u preko pet godina, i na TV stanicama u Čikagu CBS, NBC i Fox nekoliko godina. Oko 12 godina sam dopisnik RTS-a. Takođe, uređujem i vodim nedeljnu televizijsku emisiju “Srpska razglednica iz Amerike”, koja može da se gleda preko TV Lav Plus iz Čačka i Užica. Svake sedmice se emituje barem dva puta. To radim na poziv Saše Turovića, vlasnika stanice, Čačanina, koji živi u Čikagu. Emisija se, takođe, emituje na BN televiziji tri puta sedmično, utorkom u tri popodne i subotom u pola tri popodne po vremenu u Srbiji, kao i na TV AS Šabac sredom u podne i na RTS Svet, svake druge subote. Imao sam priliku i da posetim TV Lav u centru našeg predivnog Čačka, srca Šumadije i srca Srbije. Prošle godine sam uživao i kada sam se vozio novootvorenom deonicom auto-puta od Čačka prema Beogradu, koja je urađena po najvišim svetskim standardima. 

Uređujem i vodim radio program “Radio Avala Chicago”, koji je na internetu na radioavala.com i preko aplikacije Radio Avala Chicago, a subotom popodne i na radio stanici WNDZ 750AM Čikago.

Sa Nikolom Jokićem, Denver „Nuggets“

Kakav je odnos američkih kolega, odnosno, medijskih kuća, prema stranim izveštačima, posebno onim iz malih zemalja kakva je mala Srbija?

– Odnos je u takvoj situaciji jako dobar. Američkim kolegama je vrlo interesantno i simpatično kada se neko javlja za medije iz drugih zemalja. Međutim, ako se vi prijavljujete za poslove u ovdašnjim stanicama, onda je situacija drugačija, jer su mediji jako konkurentna struka i generalno je vrlo teško dobiti posao u medijima. Od kolega sa kojima sam ja studirao na postdiplomskim studijama ovde, jedan broj nikada uopšte nije uspeo da dobije posao u medijima i prešli su u druge struke.

ŽIVOT PROVODE U NOSTALGIJI

Imate li kontakte sa srpskom zajednicom, kako naš narod funkcioniše u ovim uslovima, ima li želje za povratkom, nagoveštaja?

– Imam jako velike kontakte sa srpskom zajednicom u Americi i Kanadi, i pored Čikaga izveštavao sam iz Njujorka, Majamija, Los Anđelesa, San Franciska, Vašingtona, Atlante, Šarlota, Nešvila, i iz više mesta u Kanadi itd. Praktično, svi život provode u nostalgiji. Razmišljanja o povratku uvek ima, ali je za ljude koji, recimo, imaju decu u školama i na univerzitetima to onda i teže iz praktičnih razloga. Nešto više o mojim kontaktima sa srpskom zajednicom možete naci na mom YouTube sajtu youtube.com/rtvzigic, gde ćete naci na stotine snimaka i, takođe, svake nedelje preko TV emisije “Srpska Razglednica iz Amerike” na TV Lav Plus.

Još jedan ambasador Srbije u svetu – Novak Djoković

Ko su naši ljudi koje svakodnevno srećete, ima li uticajnih Srba u SAD, mogu li da pomognu otadžbini?

-Ima ljudi koji su uspešni u svim poljima i, naravno, da svi žele da pomognu otadžbini. Bila bi potrebna neka organizacija koja bi olakšala redovnije veze unutar srpske zajednice širom Amerike i Kanade. Čini mi se da je Srpski Kongres Ujedinjenja jedno vreme obavljao tu funkciju. Ljudi su ovde dosta zauzeti obavezama, puno se vozi, velike su razdaljine, obaveze sa decom i onda i ljudi koji žele, nemaju puno vremena i energije da pomognu koliko bi želeli. Tu međutim i moja TV emisija “Srpska Razglednica iz Amerike” pomaže, jer omogući ljudima u Arizoni, recimo, da vide šta rade Srbi u Čikagu, Njujorku, Majamiiju i Kanadi. Na taj način se, takođe, srpske zajednice širom ovog velikog kontinenta povezuju.

U SENCI PANDEMIJE…

Kakva je predizborna atmosfera u SAD,s obzirom na okolnosti? 

-Predizborna atmosfera ove godine je vrlo neobična, jer se trenutno govori skoro samo o korona virusu i to je skoro potpuno potisnulo predizbornu atmosferu kakva se, inače, viđa u ovo doba godine. Demokratska Konvencija, koja je trebalo da bude održana ove nedelje, sredinom jula, pomerena je za mesec dana, a možda će biti i potpuno onlajn.

Koliko se cela atmosfera nalazi u senci pandemije?Koliko su Amerikanci svesni opasnosti, disciplinovani?

-Amerikanci su jako svesni pandemije i mere su vrlo oštre. Svuda se ide sa maskama, pripremaju se i za jesen specijalni uslovi za škole i univerzitete. Veliki broj ljudi i dalje radi od kuća, ako može. Mada, postoji jedan broj ljudi koji sve shvata dosta opušteno. Ovih dana je sve ponovo u senci pandemije. I nakon što je u junu izgledalo da je ona oslabila, ovih dana je ponovo sve u senci pandemije. Jedna od velikih polemika trenutno je i da li otvoriti škole i univerzitete ove jeseni. Trenutno je sigurno da će bar pola nastave biti onlajn, preko interneta, ove jeseni.

Zorica Lešović Stanojević

Fotografije: Aleksandar Žigić

VERUJEM U SLOBODNE MEDIJE

Verujete li u slobodne medije, postoje li, u kojoj meri i od čega to zavisi? Kakav je odnos prema tradicionalnim, pisanim medijima u SAD?

-Naravno, verujem u slobodne medije. Sve je samo do novinara kao pojedinaca i njihove savesti. Samo treba raditi objektivno i profesionalno. Pisani mediji se gase u štampanoj verziji, ali pokušavaju da se prebace što više na internet i da naplaćuju pretplatu. Naravno, današnji mladi rastu sa telefonom u ruci i oni znaju samo za Netflix, Instagram, Tik Tok, YouTube i druge društvene medije. 

IMA SEĆANJA NA DEVEDESETE, ALI ONI KOJI POSETE SRBIJU ODUŠEVE SE …

Da li smo kao zemlja, još uvek, medijski anatemisani?

– Ne, u današnje vreme mislim da se o Srbiji izveštava kao i o bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji. Pomaže i to što neki ljudi iz sveta koji posete Srbiju postave lepe video snimke na društvenim mrežama. Ali, među nekim ljudima još ima sećanja na devedesete godine, pa imaju neki opšti utisak da situacija na Balkanu nije stabilna. Zato se baš svi koji posete Srbiju i region oduševe.

Treba uvek raditi i na tome da se ljudi u Americi i širom sveta informišu o tome koliko ima uspešnih Srba na severnoameričkom kontinentu u svim poljima, od biznisa, preko univerziteta, medicine do prava.

One thought on “U AMERICI JE VRLO TEŠKO DOBITI POSAO U MEDIJIMA…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.