Grad

ČAČAK – GRAD AVANGARDE

MILOŠ VUK ALEKSIĆ, SAMOSTALNI UMETNIK, OSLIKAO ZID ISPRED SALE GRADSKE SKUPŠTINE

Ovih dana imali smo priliku da se uverimo još jednom da je Čačak grad koji zaista vrednuje savremenu umetnost, a istovremeno se ponosi svojom bogatom istorijom, što se obično retko spaja u jednoj rečenici. Naime, zid ispred sale Skupštine grada nedavno je dobio novi, avangardni izgled. Kako je tekao proces stvaranja ove nesvakidašnje zidne grafike, prenosi nam autor dela Miloš Vuk Aleksić, višestruko nagrađivan grafički dizajner i odnedavno vlasnik Dizajn studija „Lupo“.

Odakle je potekla ideja o ulepšavanju prostorija čačanske Gradske uprave?

– Ideja da se izgled praznog belog zida ispred sale Skupštine grada oplemeni, dovela me je u kontakt sa čelnicima grada. Prepoznavši moje umetničke kvalitete i živopisan stil, gradonačelnik Čačka Milun Todorović ukazao mi je veliko poverenje, čast i priliku da učestvujem u jednom ovako ozbiljnom projektu.

Gde ste pronalazili inspiraciju?

– U rodnom gradu Disa i Nadežde Petrović nije teško naći inspiraciju. Pošto se bavim i slikarstvom, s posebnom pažnjom sam pristupao Nadeždinom spomeniku, pažljivo posmatrajući njenu bistu na kojoj je zamrznut njen slobodni slikarski potez. Čačanska crkva iz XII veka, Zapadna Morava koja nam svojim tokom kroz Ovčarsko-kablarsku klisuru donosi obilje prirode i života, košarka kao neizostavni simbol našeg grada… Nadam se da sam od svih tih raznolikih motiva stvorio jedan prepoznatljiv kaleidoskop.

Kako je tekao tok stvaranja ovako kompleksnog dela?

– Posebno mi je bio interesantan istraživački deo stvaranja ovog dela, koji je obuhvatao obilazak i fotografisanje istaknutih čačanskih obeležja, kao što su Spomen-park, Spomen-kompleks na brdu Ljubiću, spomenik vojvodi Stepi Stepanoviću, muzej, crkva… Posebno zadovoljstvo, ono u čemu sam pronalazio kako umetničku vrednost tako i ličnu satisfakciju, pričinilo mi je otkrivanje detalja, pomalo izgubljenih u očima svakodnevnih prolaznika, kao što su kamen-temeljac ispred konaka Jovana Obrenovića u dvorištu Narodnog muzeja, zatim predivni stari fenjeri ukrašeni ornamentima, trouglaste zidne teksture unutar Doma kulture… Nisam mogao odoleti da u svoje delo ne uvrstim i najstariji fikus na Balkanu, koji se definitivno može smatrati obeležjem našeg grada, a kao centralnu poziciju odabrao sam i uveličani prikaz malenog kamenog grba našeg grada, koji sam slučajno uočio na česmi ispred Gimnazije.

Šta je to što ovu grafiku čini jedinstvenom?

– Upotrebom jarkih boja i živopisnih pop-art elemenata pokušao sam da oživim sivu boju spomenika na koje je pala senka vremena. Takođe, devojka zagledana u bele golubove u visokom letu, kao grafički element na ovom likovnom prikazu, uvlači posmatrača u priču i stavlja ga u središte radnje brišući postepeno granicu prošlosti i sadašnjosti.

Koliko vremena je bilo potrebno za izradu ove neobične grafike?

– Ovako kompleksan projekat zahtevao je punu pažnju i posvećenost, ali s druge strane, predanost umetnosti za mene vreme čini relativnim, tako da sam neizmerno uživao u tom neizvesnom i pomalo teškom artističkom procesu stvaranja ovog dela.

Kakve su reakcije publike?

– Za ovo kratko vreme od postavljanja grafike, čuo sam uglavnom pozitivne komentare koji ističu da je prostor nekako oživeo i ispunio se pozitivnom energijom, što je za mene kao autora najvažnije.

Zorica Lešović Stanojević

(Ceo intervju u najnovijem „Glasu“)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.