Društvo

NIKOLA TOMAŠEVIĆ, ĐAK GENERACIJE MAŠINSKO-SAOBRAĆAJNE ŠKOLE

GRAD ČAČAK ĐACIMA GENERACIJE ČESTITA POSTIGNUTE USPEHE U DOSADAŠNJEM ŠKOLOVANJU!

Poneti laskavu titulu đaka generacije jeste veliki izazov, ali uz redovan rad, veliku posvećenost učenju i dobru organizaciju, i ovaj visoko zacrtani cilj postaje ostvarljiv, kaže za „Čačanski glas“ Nikola Tomašević, svršeni srednjoškolac Mašinsko – saobraćajne škole u Čačku, koji, inače, namerava da dalje školovanje nastavi u Ljubljani, na Fakultetu za računarstvo i informatiku (FRI). A koji su osnovni i presudni razlozi zbog kojih se naši srednjoškolci sve češće opredeljuju za studije u inostranstvu, čitaocima „Čačanskog glasa“ otkriva ovaj mladi čačanski entuzijasta, koji stremi da stekne nova saznanja, dobro podatkana praktičnim radom.

Nikola Tomašević je rođen 15. oktobra 2001. godine u Beogradu, a živi u Čačku. Osnovno obrazovanje je stekao u OŠ „Tanasko Rajić“, nakon čega se opredelio da upiše Mašinsko – saobraćajnu školu, takođe u Čačku, smer tehničar mehatronike, jer se, kako ističe, još od ranog detinjstva interesovao za robote. Kako je više rastao, čarobni svet kompjutera i modernih informacionih tehnologija postajao mu je sve veći izazov.

– Mašinsko – saobraćajna škola u Čačku je u potpunosti ispunila moja očekivanja. Imali smo neophodnu opremu za nastavu, profesori su bili veoma pristupačni i maksimalno posvećeni radu, kako bi nam što bolje preneli znanje i veštine. Imali su mnogo razumevanja za naše „bubice“, bili su nam poput roditelja, uvek spremni da nam upute dobar savet i rasprše naše nedoumice – objašnjava Nikola.

Nikola će, kako ističe, srednju školu pamtiti po tome što je naučio mnogo toga novog, postigao odlične rezultate i stekao nove prijatelje. Kada bi opet birao, potpuno je siguran, upisao bi istu školu, a kada je reč o laskavoj tituli đaka generacije, smatra da se ona isključivo stiče marljivim učenjem i dobrom organizacijom rada:

– Lepo je biti đak generacije, ali smatram da je važnije od toga stečeno znanje, koje će predstavljati odličnu osnovicu za moje dalje profesionalno usavršavanje. Tajna uspeha je, pre svega u pažljivom praćenju nastave i dobroj organizaciji rada. Iako sam bio izuzetno posvećen učenju, imao sam dovoljno vremena za sve one stvari koje su me činile srećnim, igrao sam basket, svirao gitaru, družio se sa drugovima…

Poput svih srednjoškolaca, i Nikola je imao omiljene predmete u srednjoj školi, ali je njihova lista bila poprilično dugačka. Bili su to isključivo stručni predmeti na njegovom smeru, prevashodno robotika, o kojoj je maštao od ranog detinjstva, a pored nje testiranje i dijagnostika mehatrnoskih sistema, održavanje i montaža mehatronskih sistema, matematika, elektronika i programiranje. Najviše se radovao takmičenjima, jer je, zahvaljujući temeljnijim pripremama, ali i druženju sa vršnjacima iz drugih škola, dobijao sjajnu šansu da proširi svoje znanje i vidike:

– Učestvovao sam na mnogobrojnim takmičenjima, ali su me posebno fascinirala republička iz robotike. Ove godine sam se, zajedno sa drugom iz odeljenja Mihailom Stepanovićem, plasirao na Republičko takmičenje iz mehatronike, koje je trebalo da se održi u maju, ali nije realizovano zbog epidemije korona virusa. Želeli smo da odmerimo snage sa najboljim ekipama srednjih škola iz Srbije, koje su se plasirale za republičko nadmetanje, ali nam se zbog epidemije korone, na žalost, nije ukazala prilika.

Nikola planira da dalje školovanje nastavi u Sloveniji. Studiraće na Fakultetu za računarstvo i informatiku (FRI) u Ljubljani (smer računarstvo i informatika). Kao osnovne razloge zbog kojih je odabrao da studira u inostranstvu navodi visok stepen opremljenosti fakulteta i bolje uslove za rad. Osim toga, kako ističe, studentima u Sloveniji se pruža mogućnost da istovremeno studiraju i rade, a kada steknu diplome imaju bolje šanse za zaposlenje u struci, koje je adekvatno plaćeno, kao i napredovanje:

– Nakon završetka osnovnih studija, planiram da se i dalje usavršavam i radim u sferi računarstva i informatike. Za sada sebe ne pronalazim u Srbiji, svoju budućnost vidim u Sloveniji, pa čak i u zemljama severne Evrope. Kroz razgovor sa našim studentima u Sloveniji i Srbiji, došao sam do zaključka da meni više odgovara slovenački način studiranja. Tamo je sve digitalizovano i unapred se radujem sticanju novih saznanja i iskustava.

Srednjoškolski dani se najčešće pamte po dobrom druženju i nikada ne zaboravljaju. Ovakvo uverenje deli i Nikola:

– Družili smo se sjajno, šalili, ali i međusobno pomagali u radu. Mnogo će mi nedostajati drugovi iz razreda. Sa nostalgijom ću se sećati srednjoškolskih dana. Nadam se da će ona najiskrenija prijateljstva opstati, uprkos činjenici da nam se putevi trenutno razilaze.

Učenik generacije MSŠ poručuje mladima da što više rade na sebi i svom obrazovanju, jer je to jedini pravi način da dođu do ostvarenja svojih snova. Uz to im i savetuje da se pre donošenja važne odluke o izboru budućeg zanimanja konsultuju sa starijima, prvenstveno roditeljima i svojim nastavnicima i profesorima, ali da istovremeno uzmu u obzir i svoje afinitete i želje, kao i potrebe tržišta rada, jer stečena diploma treba da im obezbedi posao od koga će živeti i u kome će istovremeno uživati.

V. S.

Anrfile

NAKON FAKULTETA, NAJVEROVATNIJE I ZAPOSLEWE U INOSTRANSTVU

Iako je i sam primetio da ima naznaka da za mlade u Srbiji dolaze bolja vremena, Nikola ističe da će, nakon sticanja diplome, iskoristiti prvu dobru šansu da stekne dragoceno radno iskustvo u inostranstvu, koje će, ukoliko se za to steknu uslovi, moći da primeni i ovde u Srbiji.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.